VEGETARIJANSTVO - OPĆI PODACI
piše: Ljubomirka Ilijević, nutricionist
Kad je riječ o vegeterijanstvu kao načinu prehrane, nameće se misao da je vegeterijanstvo ipak nešto više od toga. Rekla bih da je to način života ili samo jedna od stepenica ka učenju o samom sebi i spoznaji svijeta oko sebe, stoga ne iznenađuje da su tisuće ljudi svih profila zanimanja, na svom putu u potrazi za istinom i samospoznajom, odučile postati vegetarijancima.
Riječ vegetarijanstvo prema nekima, dolazi od latinske riječi vegetus, što znači živ, krepak i pun života, pa stoga sama riječ u sebi sublimira zdrav život, ekologiju, duhovnost, nenasilje i poštovanje života na Zemlji. Prema nekima potječe iz sanskrtskog jezika i znači loš lovac.
Povijest vegetarijanstva vezuje se za Indiju, gdje je prihvaćena kao dio vjerske prakse tzv. ahimse-nenasilja. Iz Indije dolazi u Europu, zahvaljujući Englezima, koji su 1847 g. u Londonu osnovali prvo vegetarijansko društvo. Danas 30% Indijaca ne jede meso. Hindusi smatraju da hrana ima dušu. Meso po njihovom vjerovanju predstavlja nasilje „rajas“, dok biljnu prehranu smatraju mentalnim stanjem mira „satva“. I sam je Dalaj Lama za vrijeme posjete Zagrebu, priznao da se njegovo zalaganje za mir, nenasilje i milosrđe kosi sa jedenjem mesa.
Vegeterijanstvo je danas zastupljeno u svim kulturama i tradicijama, a naročito unutar svih velikih svjetskih religija, gdje se duhovnost i vegetarijanstvo međusobno isprepliću.
piše: Ljubomirka Ilijević, nutricionist
Kad je riječ o vegeterijanstvu kao načinu prehrane, nameće se misao da je vegeterijanstvo ipak nešto više od toga. Rekla bih da je to način života ili samo jedna od stepenica ka učenju o samom sebi i spoznaji svijeta oko sebe, stoga ne iznenađuje da su tisuće ljudi svih profila zanimanja, na svom putu u potrazi za istinom i samospoznajom, odučile postati vegetarijancima.
Riječ vegetarijanstvo prema nekima, dolazi od latinske riječi vegetus, što znači živ, krepak i pun života, pa stoga sama riječ u sebi sublimira zdrav život, ekologiju, duhovnost, nenasilje i poštovanje života na Zemlji. Prema nekima potječe iz sanskrtskog jezika i znači loš lovac.
Povijest vegetarijanstva vezuje se za Indiju, gdje je prihvaćena kao dio vjerske prakse tzv. ahimse-nenasilja. Iz Indije dolazi u Europu, zahvaljujući Englezima, koji su 1847 g. u Londonu osnovali prvo vegetarijansko društvo. Danas 30% Indijaca ne jede meso. Hindusi smatraju da hrana ima dušu. Meso po njihovom vjerovanju predstavlja nasilje „rajas“, dok biljnu prehranu smatraju mentalnim stanjem mira „satva“. I sam je Dalaj Lama za vrijeme posjete Zagrebu, priznao da se njegovo zalaganje za mir, nenasilje i milosrđe kosi sa jedenjem mesa.
Vegeterijanstvo je danas zastupljeno u svim kulturama i tradicijama, a naročito unutar svih velikih svjetskih religija, gdje se duhovnost i vegetarijanstvo međusobno isprepliću.
Postoji nekoliko oblika vegetarijanske prehrane:
- Vegani , koji u potpunosti izbjegavaju životinjske proizvode, uključujući i odjeću i obuću životinjskog podrijetla i sve kemijske poizvode koji su testirani na životinjama
- Ovolaktovegetarijanci, uz biljnu prehranu jedu jaja i mliječne proizvode
- Laktovegetarijanci, uz biljnu prehranu jedu i mliječne proizvode
- Pesketarijanci, uz biljnu prehranu jedu i ribu
- Frutarijanci, jedu samo voće, a radikalni frutarijanci koji jedu plodove voća koje je samo palo na zemlju
- Makrobiotičari jedu hranu prema propisima makrobiotike.
Prema izvještaju Američke udruge dijetetičara vegetarijanska prehrana povezana je sa smanjenim rizikom obolijevanja od gojaznosti, bolesti srca, visokog krvnog tlaka, dijabetesa, raka debelog crijeva, raka pluća i bolesti bubrega. Takva prehrana zdravstveno je prihvatljiva i može osigurati sve potrebne nutrijente, ali samo ako je pravilno planirana.
Nedovoljna informiranost o ovoj prehrani i nepoznavanje sastava, te pravilnog kombiniranja namirnica može prouzročiti nedostatak vitamina B12, vitamina D, željeza, kalcija i omega-3 masnih kiselina, a što može dovesti do anemije, slabljenja vida, umora, povećanog rizika od osteoporoze i slabosti mišića.
Još prije nekoliko godina medicinska znanost je neosporno tvrdila, da se vitamin B-12 (kobalamin) nalazi isključivo u mesu, točnije u jetri, i u proizvodima životinjskog podrijetla, a da ga nema u biljnoj hrani i žitaricama. Danas je znano da se taj vitamin nalazi u sjemenju biljaka koje klijaju, u morskim travama, u jabučnom octu, u sojinom mlijeku, ekstraktu kvasca.
Omega-3 masne kiseline iz lana, oraha, sjemenke konoplje, chia sjemenke, jednako su dobre kao i one iz ribe.
Namirnice bogate željezom su orašasti plodovi, zobene pahuljice, marelice. Bitno je napomenuti da apsorpciju željeza u organizmu potiče vitamin C, zbog toga je preporuka koristiti limunov sok, kao dodatak u salatama., a namirnice koje pak smanjuju apsorpciju željeza su kava, crni čaj i crno vino, zbog tanina. Dobar izvor kalcija, nalazi se u kelju, sezamu, bademima, bijelom grahu.
Što se tiče vitamina D, on je potpuno besplatan i naša ga koža proizvodi, kada se izloži suncu (ne između 11-16 sati).
- Vegani , koji u potpunosti izbjegavaju životinjske proizvode, uključujući i odjeću i obuću životinjskog podrijetla i sve kemijske poizvode koji su testirani na životinjama
- Ovolaktovegetarijanci, uz biljnu prehranu jedu jaja i mliječne proizvode
- Laktovegetarijanci, uz biljnu prehranu jedu i mliječne proizvode
- Pesketarijanci, uz biljnu prehranu jedu i ribu
- Frutarijanci, jedu samo voće, a radikalni frutarijanci koji jedu plodove voća koje je samo palo na zemlju
- Makrobiotičari jedu hranu prema propisima makrobiotike.
Prema izvještaju Američke udruge dijetetičara vegetarijanska prehrana povezana je sa smanjenim rizikom obolijevanja od gojaznosti, bolesti srca, visokog krvnog tlaka, dijabetesa, raka debelog crijeva, raka pluća i bolesti bubrega. Takva prehrana zdravstveno je prihvatljiva i može osigurati sve potrebne nutrijente, ali samo ako je pravilno planirana.
Nedovoljna informiranost o ovoj prehrani i nepoznavanje sastava, te pravilnog kombiniranja namirnica može prouzročiti nedostatak vitamina B12, vitamina D, željeza, kalcija i omega-3 masnih kiselina, a što može dovesti do anemije, slabljenja vida, umora, povećanog rizika od osteoporoze i slabosti mišića.
Još prije nekoliko godina medicinska znanost je neosporno tvrdila, da se vitamin B-12 (kobalamin) nalazi isključivo u mesu, točnije u jetri, i u proizvodima životinjskog podrijetla, a da ga nema u biljnoj hrani i žitaricama. Danas je znano da se taj vitamin nalazi u sjemenju biljaka koje klijaju, u morskim travama, u jabučnom octu, u sojinom mlijeku, ekstraktu kvasca.
Omega-3 masne kiseline iz lana, oraha, sjemenke konoplje, chia sjemenke, jednako su dobre kao i one iz ribe.
Namirnice bogate željezom su orašasti plodovi, zobene pahuljice, marelice. Bitno je napomenuti da apsorpciju željeza u organizmu potiče vitamin C, zbog toga je preporuka koristiti limunov sok, kao dodatak u salatama., a namirnice koje pak smanjuju apsorpciju željeza su kava, crni čaj i crno vino, zbog tanina. Dobar izvor kalcija, nalazi se u kelju, sezamu, bademima, bijelom grahu.
Što se tiče vitamina D, on je potpuno besplatan i naša ga koža proizvodi, kada se izloži suncu (ne između 11-16 sati).